Zelena salata (lat. Lactuca sativa) od davnina je zauzela svoje mjesto na kuhinjskim stolovima širom svijeta. Današnja salata je potomak samonikle vrste s područja Sibira. Još su stari Grci i Rimljani prepoznali njezina dragocjena svojstva te su svoj jelovnik redovito obogaćivali ovim povrćem. U staroj Perziji bila je cijenjena kao namirnica koja osigurava miran san. U prošlosti je bila poznata kao "trava mudraca". Zelena salata raste u glavicama, lišće salate je sjedeće, a ovisno o sorti, može biti ovalno, okruglo, nježno ili pak nazubljeno.
Table of contents [Show]
Bakar za kosti
Ovaj esencijalni mineral ima važnu ulogu u očuvanju čvrstine kostiju, proizvodnji vezivnog tkiva i melanina, kao što utiče i na eliminaciju slobodnih radikala iz organizma. Također se nalazi i u zelenoj salati.
Puna je antioksidansa
Zelena salata sadrži velike količine antioksidansa (vitamin C i E, folna kiselina, likopen i alfa i beta karoten). Upravo ti antioksidansi štite tijelo od utjecaja štetnih radikala. Ako uz salatu jedete i sirovo povrće, učinak će biti još bolji.
Salatom smanjite unos kalorija
Nauka je dokazala da konzumiranje niskokalorične hrane, kao što je zelena salata koja ima i manje od 150 kalorija, pojačava sitost i smanjuje ukupan broj kalorija unesenih tokom obroka
Korisna za zdravlje srca
Vitamin C i beta karoten su prijatelji zdravlja vašeg srca, a u zelenoj salati njih ima u izobilju. Oni će zajedno pomoći u sprečavanju i uklanjanju viška holesterola u krvi, što vas čuva od brojnih bolesti. Riječ je o povrću koje sprečava i taloženje kalcija na zidovima vena i arterija.
Pomaže kod nesanice
Spomenuli smo kako bijela tečnost koja curi iz žila i listova i podsjeća na mlijeko. Zanimljivo je kako upravo ona predstavlja čudesan sastojak koji veoma pozitivno djeluje na rješavanje problema s nesanicom. Ona ima opuštajuće dejstvo i utiče slično kao opijum, ali bez ikakvih neželjenih efekata.
Brojne vrste zelene salate
U svijetu postoji preko 200 vrsta zelene salate, a kod nas su najpoznatije glavatice – puterica i kristalka, zatim rimska salata, endivija, radič, matovilac i rikula.
Endivija – dvije su vrste ove salate - endivija glatkih, izduženih, ovalnih listova te endivija kovrčavih, naboranih listova.
Radič – samonikla trajnica dugog nazubljenog lišća, gorkog okusa, ali neprocjenjive prehrambene vrijednosti.
Matovilac – izuzetno ukusna samonikla biljka. Otporna je na zimu pa je idealna za jesensku sjetvu, odnosno zimsku berbu. Savršena je za obogaćivanje zimskog, nutritivno siromašnijeg jelovnika.
Puterica – listovi ove salate su svijetlozelene boje, pravilno obrubljeni, glatki, meki i nježni.
Kristalka – salata kovrčavih, naboranih listova čiji su vrhovi nepravilni i nazubljeni.
Rimska salata – ima glavice izduženog oblika, listovi su hrskavi, a njihova boja može varirati od žutozelene, zelene do tamnozelene.
Rikula – samonikla biljka gorkastog okusa godinama je neizostavan dio mediteranske kuhinje.
