Epilepsija je poremećaj funkcija kore mozga i središnjeg živčanog sistema koji se pojavljuje iznenada u obliku električkih impulsa koji se manifestiraju kao epileptički napadi. Napadi se pokazuju kao grčenje mišića te može doći do poremećaja svijesti.
Epilepsija se dijeli na tri grupe:
- idiopatska epilepsija koja može biti primarna i nasljedna;
- simptomatska epilepsija koja može biti sekundarna, organska, stečena;
- kriptogena epilepsija tj. skrivena epilepsija za koju se vjeruje da ima organski uzrok.
Pored osnovnog uzroka postoji i niz poznatih i nepoznatih provocirajućih uzroka:
- spavanje
- neprospavane noći
- jaka svjetla
- duboko disanje
- povišena temperatura
- vrsta prehrane
- opstipacija
- napetost ili opuštenost
- emocionalne promjene
- napori
- poremećaji metabolizma
- izlaganje suncu.
Kako izgleda epileptički napad?
Najčešći su ''veliki'' napadi s potpunim gubitkom svijesti, grčevima mišića pri čemu osoba često poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se. Također postoje i mali napadi koji se najčešće javljaju u dječjoj dobi a simptomi se prikazuju prekidom dotadašnje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću. Takva vrsta epileptičnih napada se otkriva malo teže i tek kada dijete polazi u školu. Također, ukoliko nije pod pravom terapijom i ukoliko se na vrijeme ne reagira, djetetu može biti otežano i praćenje nastave.
Druga skupina parcijalni napadi. Izgled ovakvih napada ovisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta. Simptomi se očituju kočenjem i grčenjem zahvaćenih mišića. Te utrnulosti i mravinjanje u zahvaćenim ekstremitetima, a moguće su i kombinacije svih simptoma.
Posebnu kliničku zanimljivost čine kompleksne parcijalne epilepsije temporalnog žarišta.
Kako se dijagnosticira epilepsija?
Za postavljanje dijagnoze potrebno je:
- uzeti detaljnu anamnezu
- napraviti detaljan klinički neurološki pregled
- učiniti elektroencefalografsko snimanje – EEG.
1. Uzeti detaljnu anamnezu
– potrebno je ispitati postoje li slične bolesti u porodici te ispitati ukoliko ima, koje je simptome osoba imala u toku napada;
– dobiti što više podataka o samom napadu i okolnostima u kojima je napad počeo;
2. Napraviti detaljan klinički neurološki pregled;
3. Učiniti elektroencefalografsko snimanje – EEG.
Ponekad je potrebno napraviti i dodatne dijagnostičke pretrage – slikovni prikaz središnjeg živčanog sustava (CT, MR), laboratorijske biohemijske pretrage.
Anamneza koja daje odgovor o vrsti napada, i EEG kojim se utvrđuje postojanje mjesta abnormalne moždane aktivnosti, najvažniji su za utvrđivanje postojanja epilepsije i njezine klasifikacije.
